FAMOZNO: RADIKALNA KARAKTEROLOGIJA
Ali koji su svi hepatitisi, čitaj: radikalizmi. Budući da je politička medicina nauka u povoju, gorepotpisani kuhinjski naučnik je prevideo da pored hepatitisa A, B i C, postoji i hepatitis D i da posledično mora postojati i radikalizam G, koji je kuhinjskom naučniku - iako mu decenijama bode oči - ostao „ispod radara“.
Šta bi mu to mogao biti radikalizam D, kakvi su mu simptomi, kakve posledice ostavlja? Ukratko, klinička slika radikala D - primeri: Koštunica, Lompar - jeste sledeća: ne seru po dvorištu, ne arlauču, ne prete zarđalim kašikama, uglađeno se izražavaju, i onako potuljeno, ispod žita, huškaju radikalizme A, B i C na krvoprolića. Konstantinović bi rekao: Iskustvo nam je radikalsko.
Uzmimo primer: Šešelj je tipičan primer radikala A, koji je uspeo u političkom životu poglavito zahvaljujući podršci - uključujući i finansijsku - najuglednijih onovremenih radikala D, koji su računali da će Šešelj, kao čovek i A radikal, obaviti prljave poslove umesto njih, posle čega će biti stavljen pod kontrolu, da bi posle oni, radikali D, vladali dugo i srećno. Bio je to antologijski primer zajeba u računu, doduše jedan od bezbrojnih. Jednom pušten iz cincarsko-kalburske boce - da ne kažem baš kace - Šešelj više nije hteo natrag u bocu i da je uspeo da bar malčice obuzda violentnu dinaroidnu karakterologiju i da ređe puca u sopstvene noge, bog sam zna gde bi mu bio politički kraj i da li bi bilo kraja carstviju njegovom, a i ovako se to ne zna.
Kad su se posle streljanja Đinđića pučistički radikali D uspentrali na vlast - tokom koje su napravili poprilično uglađenih darmarova - zacelo su se bili ponadali da carstviju njihovom neće biti kraja, pak su se, u cilju ovjakovjačenija carstvija njihovog cincarsko-kalburskog, dosetili da srbske radikale razbiju na radikale A i radikale B. U čemu se uspeli, ali kao i uvek na njihovu (i opštu) štetu. Ispalo je kao sa Šešeljem. Jednom pušteni iz boce (kace), radikali B više nisu hteli natrag u bocu. Čak su otišli i korak dalje, pa su iz boce zauvek prosuli cincarsko-kalbursku ekipu i evo ih, već četrnaest godina rade na tome da carstviju njihovom ne bude kraja.
Na spisku studentskih kandidata za sudbonosne (vidovdanske) izbore koji je procurio u javnost, uočio sam samo dve persone dramatis koje imaju blagog pojma o (makar i lošoj) politici, jednog radikala D, Lompara, i jednog radikala C, Jovu Bakića. Sad će Olivera Bećković da grakne - „evo ga, opet nas (jebo ja vas) nabeđuje da smo svi isti“ - što uopšte ne govorim, ali govorim: svi ste različiti, ali ste svi radikalni hepatitisi.